(NE)USTAVNOST NAMIRENJA ŠTETE PROUZROKOVANE GREŠKAMA FONDOVA ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE

Apstrakt

Ovaj rad razmatra ustavnopravne i procesnopravne aspekte namirenja štete nastale uslijed grešaka fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje u Bosni i Hercegovini, s posebnim osvrtom na praksu Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. U fokusu istraživanja je pitanje pravične raspodjele tereta odgovornosti onda kada se, naknadno utvrdi nezakonitost konačnih upravnih akata, najčešće zbog pogrešne primjene pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti. Pravo na penziju predstavlja jedno od osnovnih socijalnih prava, čije ostvarivanje mora biti zasnovano na načelima zakonitosti, pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja stranaka. Posebna pažnja posvećena je specifičnostima upravnog postupka u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, gdje fragmentiran normativni okvir stvara povećan rizik od procesnih grešaka. Rad ukazuje da se u praksi često dešava da nadležni Fond PIO prvobitno prizna pravo na starosnu penziju i započne sa isplatom, da bi potom, po službenoj dužnosti ili povodom pravnog lijeka, poništio vlastito rješenje zbog naknadno utvrđene nenadležnosti. Posljedica takvog postupanja jeste pokretanje regresnog postupka protiv korisnika radi povrata „neosnovano“ isplaćenih iznosa. Autori kritički analiziraju zakonsku formulaciju koja omogućava povrat sredstava bez ispitivanja postojanja subjektivne odgovornosti korisnika, ocjenjujući da takvo rješenje dovodi u pitanje načela pravičnosti i proporcionalnosti. Poseban značaj u radu ima analiza odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je u više odluka zauzeo stav da se greške organa javne vlasti ne mogu ispravljati na teret građana, naročito kada oni nisu doprinijeli nastanku nezakonite isplate. Ovakva praksa se dovodi u vezu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava u predmetima koji se odnose na zaštitu prava na imovinu i mirno uživanje stečenih socijalnih prava. U zaključnim razmatranjima predlaže se normativno preciziranje instituta poništavanja i ukidanja upravnih akata, kao i jasnije razlikovanje situacija u kojima teret štetnih posljedica treba da snosi javna vlast, od onih u kojima odgovornost snosi korisnik prava.